Autorski zapisi

Žena koju se ne smije zaboraviti

  • Autor/ica: Milka Babović

Odlukom njezine obitelj djevojčica Zulejka Stefanini u šestoj godini života postaje članicom "Sokola" i redovito vježbanje postaje sustavni dio njezina odgoja i obrazovanja. Rastući i razvijajući se u svestranu sportašicu nije gubila spontanu radost kretanja i plemenitog, poticajnog uzbuđenja nadmetanja. U njoj je bila duboko usađena potreba da tu radost podijeli s ljudima oko sebe, da ih potakne da počnu, da ih poduči zašto to sve treba raditi

 Zulejka Tućan-Stefanini (1912. - 2005.) je najsvestranija i najuspješnija sportašica naše svekolike povijesti. Statističari pišu da je osvajala sportska priznanja najvišeg dometa njezina vremena čak u 14 sportova. Bivala je i prvakinja države, i rekorderka, olimpijka na Igrama 1936. u Berlinu. Svojim rezultatima, cijelom svojom ličnošću od rane je mladosti utirala sportske putove ženama. Njezino se ime može naći i među sudionicama Svjetskih ženskih sportskih igara 1930. u Pragu, 1931. u Firenci. U Firenci je lukom i strijelom izborila treće mjesto. (To treba zapamtiti kada nekom zgodom neprovjereno, ali efektno, izgovorimo ili napišemo "... prvi put u povijesti ..."). Kada je 1947. godine počelo sveopće natjecanje za značku sportske svestranosti ZREN (Za REpubliku Naprijed) Zulejka Tućan je bila prva sportašica u Hrvatskoj koja je osvojila zlatnu značku. Nije u pitanju bilo "osvojiti još jednu nagradu", poticaj za sudjelovanje je bio povući za sobom što više žena. Uvjeriti ih da 35 godina u životu žene nisu godine starosti.

Više ...

HOO logo 440

ishpes logo

ICSSPE logo bijeli

hrvatski sportski muzej logo

logo_white.png

KHOO logo 440

muzej.png