Prvo nogometno kup natjecanje u organizaciji Jugoslavenskog nogometnog saveza nosilo je naziv „Kup kralja Aleksandra“. Riječ je o natjecanju u kojem su sudjelovale reprezentacije podsaveza po jednostrukom kup sistemu. U praksi, ovakav format natjecanja je „Kup kralja Aleksandra“ pretvorilo u natjecanje reprezentacija većih gradova.
Kup se uspješno održao u svega četiri navrata, a u njemu su sudjelovale reprezentacije Splita, Sarajeva, Subotice, Beograda, Ljubljane, Osijeka i Zagreba. Budući da se na popisu sudionika našlo svega sedam reprezentacija po jedna je reprezentacija u svakom izdanju Kupa automatski ulazila u polufinale natjecanja.
Slika 1. Pokal kralja Aleksandra. (Arhiva gosp. Nebojše Jakovljevića)
Na Slici 1. vidljiv je pokal kojeg je u stalnu vlasništvo dobio ZNP, nakon pobjede nad Beogradom 1926. godine.
Kup se održavao između 1924. i 1927. godine, a od natjecanja se odustajalo 1928. i 1929. godine zbog kasnog završetka državnog prvenstva, nedostatka slobodnih termina i lošeg stanja terena.
POLITIČKA POZADINA
Kralj Kraljevine SHS, Aleksandar I. Karađorđević, darovao je JNS-u pokal te je osobno prisustvovao finalnim susretima ovoga natjecanja. Očit je ovo primjer prijeratnog iskorištavanja popularnosti nogometne igre s ciljem izgradnje vlastite popularnosti. Ime natjecanja i pobjednički pehar otvoreno su povezivani s kraljem, a natjecanju su obavezno prisustvovali i predstavnici triju dominantnih naroda tadašnje države. Na ovaj način Srbi, Hrvati i Slovenci imali su priliku osvojiti pehar svojega kralja.
Slika 2. Fotografije iz Ljubljane iz dana finalne utakmice 1926. (Ilustrovani list, br. 34.)
Na Slici 2. nalaze se najznačajnije fotografije s finalnog susreta iz 1926. godine. Trenutci s utakmice, sudionici susreta te kralj u loži. Uz kralja se nalazi i skupocjeni pokal.
Kraljeva promidžba putem “Kraljeva kupa“ svoj je vrhunac neupitno doživljavala tijekom finalnih utakmica. Finale Kupa iz 1924. godine održano je u Beogradu, a u njemu su se sudarile reprezentacije Zagreba (HAŠK i Gradjanski) i Splita (Hajduk). Kralj i kraljica na utakmicu su stigli početkom drugog poluvremena, igra je prekinuta, a momčadi su došetale do njih te ih pozdravile. Na završetku utakmice kraljevski je par održao sastanak sa igračima, usput se rukujući sa gotovo svim sudionicima, a putem novina javnosti je poslana znakovita poruka: „ Njegovo veličanstvo je bilo vrlo obradovano pobjedom Zagreba, osobito ga raduje da njegov pokal ide u Zagreb“.
Slika 3. Kraljica i kralj promatraju finalnu utakmicu 1924. godine. (Sport br. 23.)
Na Slici 3. vidljiva je naslovnica lista "Sport". U trenutku nastanka fotografije pokal je još bio u izradi, dvije godine kasnije, na fotografiji iz 1926. godine, uz kralja se na finalnoj utakmici nalazi i kraljev pokal.
Pratitelje nogometnih natjecanja iz perioda FNRJ/SFRJ ovo će kup-natjecanje možda podsjetiti na „Kup maršala Tita“. Nogometno natjecanje koje se održavalo na području Jugoslavije nakon drugog svjetskog rata. Zanimljivo, kao i u slučaju kraljevskog kupa, pokal “Maršaleva kupa“ darovan je od strane tadašnjeg vladara. U ovom slučaju vrijedi ona poznata izreka – povijest je učiteljica života.
OSVAJAČI KUPA
Prema propozicijama natjecanja, reprezentacija podsaveza koja je u tri navrata osvojila natjecanje dobila je pehar u trajno vlasništvo. Ukupno su uspješno održana svega četiri izdanja ovog originalnog kup natjecanja. U tri izdanja slavila je reprezentacija Zagreba, a u jednom izdanju momčad Beograda. Upravo zahvaljujući trostrukom uspjehu Zagrebačkog nogometnog podsaveza napisan je i ovaj članak. ZNP je, zahvaljujući trima uspjesima u „Kraljevu kupu“ postao stalni vlasnik kraljeva zlatna pehara.
Slika 4. Dolazak reprezentativaca ZNP-a u Zagreb. (Ilustrovani list, br. 34.)
Na Slici 4. vidljiv je dolazak pokala u Zagreb. Reprezentativce je na kolodvoru dočekala masa navijača, burno ih pozdravivši. Uobičajeno je u novinama naznačeno i da je masa klicala kralju, uobičajena praksa izgradnje kraljeva imidža povezivanjem uz "Kraljev kup"
Beograd je slavio 1927. godine, a Zagreb je svoje uspjehe upisao u tri ranija izdanja. Split je srušen u finalima 1924. i 1925. godine, a 1926. godine srušen je i jedini preostali osvajač kupa, momčad Beograda.
Finalne utakmice iz 1924., 1925. i 1926. godine:
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.10.1924. (15:30) Reprezentacija Zagreba – Reprezentacija Splita 3:2 (3:0)
ST: Igralište “BSK-a“ GLE: 4000 SUD: Jakšić
GOL: Mantler (11.), Vinek (14.), Hitrec (27.) / K.Bonačić (61.), A. Bonačić (63.)
ZAG: Friedrich(HAŠK) – Vrbančić(HAŠK), Dasović(Gradjanski) – Hitrec(Gradjanski), Rupec(Gradjanski), Götz(Gradjanski) – Babić(Gradjanski), Vinek(HAŠK), Perška(Gradjanski), Mantler(Gradjanski), Plazzeriano(HAŠK)
SPL: Brajević – Rodin, Dujmović – Kesić, Kurir, V.Poduje – Š.Poduje, Benčić, K.Bonačić, A.Bonačić, Radić
Napomena: ZNP-u nije odmah uručen pokal koji se nakon završetka utakmice izrađivao u Parizu po cijeni od 50,000 franaka.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
31.8.1925. (16:00) Reprezentacija Zagreba – Reprezentacija Splita 3:1 (1:0)
ST: Igralište „HAŠK-a“ GLE:4000 SUD: Joksić
GOL: Buble (43.), Pavleković (60.), Grdenić (87.)/ Benčić (73.)
ZAG: Mihelčić(Gradjanski) – Vrbančić(Concordia), Dasović(Gradjanski) – Hitrec(Gradjanski), Premerl(HAŠK), Remec(Gradjanski) – Grdenić(HAŠK), Buble(Gradjanski), Babić(Gradjanski), Perška(Gradjanski), Pavleković(Gradjanski)
SPL: Brajević – Rodin, Dujmović – A.Bonačić, Kurir, Š.Poduje –V. Poduje, Benčić, K.Bonačić, Markovina, Radić
Napomena: Utakmica se prvotno trebala odigrati 30. kolovoza, ali je susret odgođen zbog poplavljenosti terena uzrokovanog obilnom kišom.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
15.8.1926. (16:30) Reprezentacija Zagreba – Reprezentacija Beograda 3:1 (2:0)
ST: Igralište „Ilirije“ GLE:5000 SUD: Fink
GOL: Cindrić (17., 44., 67.) / Dragičević (86.)
ZAG: Mihelčić(Gradjanski) – Vrbančić(Concordia), Remec(Gradjanski) – Hitrec(Gradjanski), Premerl(Viktorija), Marjanović(HAŠK) – Urbanke(Željezničar), Agić(HAŠK), Leinert(Derby), Cindrić(Concordia), Giller(Gradjanski)
BEO: Ivković – Nikolić, Gjorgjević – Arsenijević, Stakić, Petrović – Dragičević, Sekulić, Jovanović, Marjanović, Petrović
Napomena: Za ovu utakmicu iz Zagreba je u Ljubljanu po procjenama novina vlakovima stiglo čak 2,500 navijača. Pobjedom u ovom susretu Zagreb je u stalni posjed dobio zlatni pokal kralja.
Slika 5. Drukeri Zagreba na gostovanju u Ljubljani. (Ilustrovani list, br. 34.)
Na Slici 5. vidljivi su navijači Zagreba na gostovanju u Ljubljani. U Ljubljanu su Zagrepčani došli s nekoliko organiziranih vlakova, a prema novinskih izvora utakmicu je pratilo 2,500 Zagrepčana.
POSLJEDICE NA JUGOSLAVENSKI NOGOMET
Pomalo primitivna ideja sudjelovanja podsaveznih reprezentacija nije se dugo održala na jugoslavenskoj nogometnoj sceni, a već 1930. godine pod organizacijom JNS-a održava se kup naziva „Savezni pehar JNS“. Riječ je o natjecanju klubova svih 10 podsaveza, izuzev momčadi koje su nastupile u državnom prvenstvu. Natjecanje je osvojila momčad SAND iz Subotice pobjedivši u finalu SAŠK iz Sarajeva.
Iako je ovaj format natjecanja bio neuspješan te je održan samo jedanput, riječ je o prvom klupskom kup-natjecanju pod organizacijom JNS-a. Do početka pod pokroviteljstvom JNS-a i najznačajnijih jugoslavenskih klubova održano je još nekoliko nacionalnih kupova, od čega valja izdvojiti Liga kup, Jugokup i Zimski kup.
SUDBINA ZLATNOG PEHARA
Prema nekim izvorima pehar je nestao 1945. godine, kao posljedica ulaska partizana u Zagreb, ali autor ovog članka s tom se teorijom ne slaže. Jedan članak pronađen u vrijeme ranijeg, ustaškog, režima baca novo svjetlo na sudbinu zlatnoga pehara. U drugome broju zagrebačkog Novog lista, objavljenog 30. travnja 1941., zapisana je odluka sa sjednice Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Prema članku iz navedenih novina ZNP je odlučio Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predati pokal srpskog kralja Aleksandra, kojeg je dobila zagrebačka nogometna reprezentacija za pobjedu nad beogradskom. Prema ovoj neslužbenoj osmrtnici zlatni pokal je uskoro rastaljen, a zlato je upotrijebljeno u korist hrvatskog naroda, kojeg su, prema autoru članka, darovalac pehara i njegov narod dvadeset godina sustavno pljačkali.
LITERATURA:
“Pehar maršala Tita pobjedniku Jugoslovenskog cupa“. Narodni sport. 3. studenog 1947., 1.
“Pokal srpskog kralja bit će pretopljen“. Novi list. 30. travnja 1941., 20.
“Zagrebački nogometni podsavez – Splitski nogometni podsavez“. Jutarnji list. 3. listopada 1924., 5.
“Zagrebački podsavez – Splitski podsavez 3:2 (2:0)“. Jutarnji list. 6. listopada 1924., 2.
Jakovljević, Nebojša. Fudbalska takmičenja južnih Slovena 1873-1941. Subotica, Srbija: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i trenera Subotica, 2018.
Jugoslavenski nogometni savez u Zagrebu. Tajnički izvještaj za XI. Redovitu glavnu skupštinu od 21. oktobra 1928. Zagreb, Kraljevina SHS: Jugoslavenska štampa d.d. u Zagrebu, 1928.
Jugoslavenski nogometni savez u Zagrebu. Tajnički izvještaj za XII. Redovitu glavnu skupštinu od 24. novembra 1929. Zagreb, Kraljevina SHS: Jugoslavenska štampa d.d. u Zagrebu, 1929.