(Olimp 5/2000)
Prva olimpijska medalja koju je osvojio neki Hrvat bila je u mačevanju. Zvuči neobično, ali je istina! Istina je i to da mačevaoci i danas žive i preživljavaju djelujući tiho i samoprijegorno poput plemenitih koljenovića kojima su korijeni duboki i žilavi. A naše mačevanje ima nedvojbeno dugu, lijepu prošlost...
Jedan od tih preteča, jedan od tih zdravih korijena je bio Milan Neralić. On je bio mačevalac koji je izborio prvu hrvatsku olimpijsku medalju. Bilo je to prije punih 100 godina, u Parizu 1900. godine, na Drugim olimpijskim igrama.
Milan Neralić je izborio sabljom treće mjesto među učiteljima mačevanja. Jasno, nastupio je tada-1900. godine - pod austro-ugarskom zastavom. Bio je tada glavni učitelj mačevanja u učilištu austrijske vojske u Bečkom Novom Mjestu.
No, u imenicima Kraljevske muške škole u Petrinji, za školsku godine 1890/1891. piše:
- MilanNeralić, rođen 26. veljače 1875.
- Rodno mjesto i domovina: Slunj, Hrvatska
- Vjeroispovijest: rimokatolička
- Otac: Mijat
- Stalež: seljak
- Mjesto prebivanja: Slunj, Hrvatska
Zna se da je Milan Neralić bio među najboljim mačevaocima svog vremena.
Dobivao je medalje za sva tri oružja: floret, mač i sablju, ali je sabljom bio najbolji!
No, Milan Neralić nije jedino brončanom olimpijskom medaljom, izborenom sabljom prije jednog stoljeća, zavrijedio da ga se sjetimo. Njegova je zasluga da se mačevanje proširilo diljem Hrvatske. Budući da je mnogo časnika, naših zemljaka, završavala vojne škole u Bečkom Novom Mjestu, Milan Neralić je djelovao baš preko tih svojih učenika.
Zanimljive su ocjene s kojima je ušao na tečajeve za vojne učitelje mačevartja i rjelovježbe (Bečka Novo Mjesto 1895- 1898.) Opisuju ga kao mladića zbijenog, zdepastog, tromog i neelastičnog hoda. U početku se vjerovalo da neće uspjeti i da će ga vratiti u pukoviju. No, ovaj iznimno uporni, marljivi i temeljiti učenik pokazao se kao borac: postao je vrsni učitelj, a od " ... zdepasta Kordunaša - postao je elegantni mačevalac!" (To piše inž. Milivoj Radović u "Povijesti sporta, broj 1, 1970.).
Na prvom provjeravanju Milan Neralić je bio dobio negativnu ocjenu. Ali on se nije predavao: mimo ustaljenih običaja osobno je zamolio da mu se pruži još jedna prilika. Izgleda da se ta otvorenost i odlučnost dojmila zapovjednika i on mu je dopustio popravak. Vježbao je bio u spavaonici za dana, a noću i na tavanu. Zatim se preselio i u podrum vojarne. Da bi usavršio ispad, vezao bi za stup lijevu nogu da se ne bi pomaknula. I... nakon nekoliko mjeseci upornog rada ne samo da je položio ispit, nego je bio ocijenjen najboljom ocjenom. ODLIČAN!
U Muzeju sporta u Zagrebu čuva se Neralićeva mačevalačka oprema. To vrijedi vidjeti da bi se razumjelo pod kojim su uvjetima naši stari osvajali i olimpijske medalje!