U samom začetku sporta na području Hrvatske sport žena bio je podređen onome muškaraca. Još u doba Kraljevine SHS postoje jasno određeni sportovi “prihvatljivi za žene“, odnosno njihovo “osjetljivo tijelo“, kako su ga opisivali ginekolozi i medicinari. Fotografije žena i članci namijenjeni njihovu sportu ugrožena su vrsta, posebice u dnevnim listovima, odnosno onima koji nisu specijalizirani za sportske novosti.
ŽENSKA SPORTSKA REVOLUCIJA
Ženski sport doživljava svojevrsni procvat tek završetkom 2. Svjetskog rata, odnosno uspostavom nove Federalne države Hrvatske. Nova vlast, po uzoru na SSSR, ženama daje veća prava. Sve punoljetne žene 1945. mogu izaći na izbore, a rast važnosti žena odražava se i na sport, koji je također pod strogom upravom nove vlasti. Iste godine objavljen je i prvi broj „Ilustriranih fizkulturnih novina“, današnjih Sportskih novosti. Prva stranica ne može biti direktnija. Sport spada pod okrilje fiskulture, novog sustava temeljenog na sustavu SSSR-a, a ženski sport postaje ravnopravan, odnosno možda realnije rečeno “jednakiji“ onome muškaraca. Jedna stvar je neupitna, na “ženske“, kako su žene oslovljavane u tadašnjim listovima, se napokon troši pozamašna količina tinte određene za sportske stranice i sportske tiskovine.
Slika 1. Polaznice tečaja iz 1945. Ilustrirane fizkulturne novine, br 1.
Na Slici 1. nalazi se fotografija iz prvog broja današnjih sportskih novosti. Riječ je o prvom prikazu ženskih vježbačica danas najpopularnijeg sportskog lista u Hrvatskoj.
Sport žena i dalje nije ravnopravan muškome sportu te i dalje postoje sportovi u kojima ne postoje ženske sekcije. Postavlja se pitanje zašto je to i dalje uobičajena pojava, odnosno zašto žene i dalje nisu prisutne u svim sportskim granama. U „Narodnom sportu“, odnosno još jednom nazivu za današnje Sportske novosti, 1946. godine objavljen je članak koji zasigurno objašnjava ovaj fenomen.
Treba naglasiti i da je navedeni list bio službeno glasilo Zemaljskog fiskulturnog odbora Hrvatske te su u njemu svoje službene vijesti objavljivali Fiskulturni odbor Zagreba i Fiskulturni savez Hrvatske. Drugim riječima, tadašnji Narodni sport je višestruko relevantniji od današnjih Sportskih novosti. U to vrijeme putem Narodnog sporta se sportskim djelatnicima, sportašima, ali i svim ostalim građanima prenosio službeni stav, vijesti i ideje sportske, a samim time i državne vlasti. U Narodnom sportu su svoja istraživanja vezana uz sport, odnosno stavove svjetske sportske medicine, ponekad objavljivali i vodeći jugoslavenski znanstvenici.
Slika 2. Naslovnica Ilustriranog vjesnika.
Na Slici 2. nalazi se naslovnica 4. broja Ilustriranog vjesnika, odnosno fotografija fiskulturnog sleta iz 1945. godine. Poruka naslovnice je jasna, fiskulturnice su jednake fiskulturnicima.
Već spomenuti članak objavio je 18. veljače 1946. dr. Branko Kesić. Ovaj članak za početak treba staviti u kontekst vremena. Ovakav bi zapis, objavljen u današnjem izdanju Sportskih novosti, zasigurno izazvao negativnu reakciju društva, a autor bi bio stavljen na stup srama, osuđen od strane dobrog dijela sportašica, politike i javnosti. Autor zasigurno nije htio uvrijediti ili minorizirati važnost žena. Poneki stavovi izneseni u ovome članku dio su davno izumrle kulture.
Autor članka pisao je o utjecaju određenih sportova na žensko tijelo, pritom ne iznoseći samo svoj, već stav brojnih sportskih liječnika i ginekologa. Medicinski naputci, koje ćete pročitati u nastavku ovoga teksta, neupitno će utjecati na razvoj ženskog sporta na području Hrvatske te Hrvatice potencijalno koštati brojnih uspjeha na svjetskoj sportskoj sceni.
NAPUTCI ZA VJEŽBANJE
Autor navodi da je u tjelovježbi žena, kao i kod muškaraca, nužno ravnomjerno razvijati cjelokupan mišićni sustav, a pri treniranju žena s većim postotkom masnog tkiva nužno je uspostaviti dobru tehniku disanja. Autor također predlaže da se opća gimnastika žena upotpuni uporabom malih sprava, odnosno skakačim vrpcama, štapovima, obručima i medicinskim loptama.
Slijedi kontroverzan odlomak o ženskom trčanju. Autor ne preporuča trčanje žena na duge pruge jer su vegetativni živčani sustav i optjecaj krvi kod žena osjetljiviji. Trčanje žena dulje od 800 metara iz toga razloga, prema autoru, ostavlja nelijepe i neženstvene slike žena pri završetku utrke te on ne preporuča. S druge strane, autor ne vidi problem u dugim šumskim utrkama prilikom treninga žena.
Slika 3. Nina Dumbadze. Ilustrirane fizkulturne novine, br. 8.
Na Slici 3. nalazi se fotografija sovjetske atletičarke Nine Dumbadze, nastale tijekom posjeta Zagrebu 1945. godine. Sportaši su bili ambasadori SSSR-a te doprinosili dobrim odnosima SSSR-a i FNRJ.
Autor svoj stav zadržava i prilikom hoda, marša i brdskih tura, gdje ustvrđuje da žensko tijelo nije građeno za nošenje teške naprtnjače. Bacanje kugle, koplja, diska i lopte autor preporuča, ali pritom treba paziti na težinu rekvizita te treba zabraniti vježbe koje spadaju u područje teške atletike.
Prilikom vježbanja doskoka autor preporuča dobro uređeno doskočište te pravilnu tehniku doskoka, a plivanje je označeno kao idealan sport za žene. Ono ravnomjerno utječe na razvoj mišića, uči pravilnom disanju, a žene u plivanju imaju i svojevrsnu prednost nad muškarcima. Veća količina masnog tkiva kod žena olakšava im plutanje te tvori dobar izolacijski sloj.
Veslanje spada u kategoriju sportova koje autor ne preporuča. Ono pozitivno utječe na muskulaturu trupa, ali natjecanje na duge pruge troši velike količine energije što koči normalne ženske funkcije i rast. Autor ipak preporuča veslanje prilikom treninga žena.
Košarka, rukomet, odbojka i tenis našli su se na pozitivnom polu ženske tjelovježbe, a boks, nogomet i tešku atletiku autor strogo zabranjuje, kao i vježbe na spravama. Nogomet se na crvenoj listi našao zbog borbenog karaktera i grubosti, a prema tadašnjem medicinskom vjerovanju vježbe na spravama negativno djeluju na ženski organizam te ih treba strogo ograničiti, odnosno koristiti u skromnoj mjeri.
Još jedan kontroverzan stav sportska medicina 40-ih godina nudi za skijanje. Zbog čestih padova može doći do poremećaja u ženskim organima te se skijanje ne preporuča. S druge strane, zbog svog plesnog karaktera, klizanje je sport u kojem žena dolazi do jakog izražaja, a samo klizanje predstavlja za ženu vrlo pogodnu tjelesnu vježbu.
Slika 4. Kesićev stav o sportovima žena.
Na Slici 4. Vidljive su kategorije sportskih disciplina, podijeljenih prema utjecaju na ženski organizam prema medicinskom stajalištu iz 1946. godine.
Autor pritom naglašava da sport žena, odnosno natjecanje i borbu ne treba zabraniti, već da kombinacija fizioloških činjenica i praktičnog iskustva neupitno podržava sve navedene stavove. Tjelovježba i sport, prema autoru, neupitno pozitivno utječu na zdravlje žena i pomaže im prilikom poroda. Kesić odbacuje tezu da sportske aktivnosti kod žena uništavaju ženstvenost te da se sportom uzgajaju “muškarački tipovi“. Taj prigovor, navodi autor, otpada, ali pritom naglašava da se treba držati iznesenih preporuka i da žene trebaju prakticirati sportske grane prilagođene osobinama njihova organizma. Prema autoru, do pojave muškaračkog tipa žena u pravilu dolazi zbog hormonalnog djelovanja, a takav tip tijela je uspješniji i prikladniji za sportske napore, čime je i traženiji u natjecateljskom sportu.
Nadalje, prekomjerni tjelesni napor koči razvitak ženskog organizma te pritom može dovesti do dismenoreje i steriliteta, odnosno pojačanih menstrualnih grčeva i neplodnosti.
Svoj članak autor zaključuje stanovištem da ženi ne treba zabraniti natjecanje, jer sport žene osnažuje te im pomaže pri obavljanju svakodnevnih zadataka, ali pritom zaključuje da je nužan racionalan i sistematski sportski rad.
STAV O ŽENSKOJ TJELOVJEŽBI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ
Na području današnje Hrvatske je, tijekom 2. Svjetskog rata, djelovala NDH. Iako ova država prema Ustavu Republike Hrvatske ne spada u sastav njenih povijesnih državnih oblike i državotvornih misli, ista je ostavila snažan utisak na povijest hrvatskog podneblja, a samim time i na sport. Stav struke u području ženske tjelovježbe nije se pretjerano razlikovao od onoga iz FNRJ. Dvije godine uoči objavljivanja Kesićeva članka o ženskoj se tjelovježbi pisalo u „Hrvatskom športu“, službenom listu državnog vodstva športa i hrvatskih športskih saveza.
Slika 5. Blanka Pečnik. Hrvatski šport, br. 8.
Na Slici 5. nalazi se ilustracija hrvatske stolnotenisačice Blanke Pečnik. Blanka je prema izboru Hrvatskog športa i Gospodarstva bila jedna od najboljih sportašica NDH za 1944. godinu.
Prema ratnoj struci zbog specifičnosti zdjelice te “manjeg otpora mišića“, odnosno mišićne jakosti, treba još u mladim danima započeti s tjelovježbom djevojčica, s ciljem jačanja mišića zdjelice. S vježbanjem bi trebalo započeti prije puberteta.Vježbanje u predpubertetu prema tadašnjem bi znanju trebalo pozitivno utjecati na razvoj koštano-zglobnog sastava zdjelice. Nadalje, ništa ne pridonosi ženskom zdravlju kao razvoj mišića tijekom tjelovježbe, a do ulaska u pubertet vježbanje djevojčica i dječaka nema prevelike razlike. Vježbe u “dozrelosti“, odnosno vježbanje nakon ulaska u pubertet bit će manje opasne ukoliko je žena vježbala prije ulaska u isti. Žene koje su tijekom djetinjstva bile fizički neaktivne imaju povećan rizik od ozljeda prilikom težih fizičkih napora. Također, ulaskom u pubertet određene sportske aktivnosti više nisu primijenjene ženama.
Nadalje, tjelovježba ženama treba služiti kao zdrava protuteža poslovnim i kućanskim obavezama, a preporučaju se gimnastika, laka atletika te igre povezane s trčanjem. Sportska struka NDH smatra da se muška tjelovježba treba fokusirati na razvoj snage, a ženska se treba prilagođavati estetici, odnosno ciljano razvijati ljepotu pokreta. Takvim beznapornim svladavanjem tehnike odgaja se ljubav i veselje za lijepim, a od sportskih aktivnosti predlažu se mačevanje, plivanje, igre i laka atletika. Hazena je navedena kao idealan ženski sport za etički odgoj. U hazeni jedna žena djeluje za dobrobit kolektiva, odnosno pridonosi zajedničkom cilju i borbi.
Sportska struka NDH zaključuje da je ženski sport, posebice plivanje, iznimno zdrav i potreban za razvoj ženskog tijela, ali da pritom treba vježbati umjereno kako ženska tijela ne bi pridobila mužkaračke oblike.
Slika 6. Vlado i Mira Korpes. Hrvatski narod, br. 1090.
Na Slici 6. nalaze se brat i sestra Korpes. Mira je u 1944. godini sa samo 15 godina imala drugo najbrže europsko vrijeme u plivanju prsno na 200 metara.
Najveća razlika mišljenja u usporedbi s poslijeratnim sportskim sustavom pronađena je u skijanju. Skijaški učitelj Škutelj smatra da je skijanje zdravo za ženski organizam te navodi primjere iz svijeta gdje se žene bave skijaškim trčanjem, alpskim skijanjem i skijaškim skokovima. Autor također navodi da nošenje cipela s visokim petama slabi lisne mišiće, čime može doći do ozljede skijašica.
ZAKLJUČAK
Brojne sportske grane su, na državnoj razini, u više političkih sustava bile označene kao neprimjerene za žene. Odnos sukobljenih državnih oblika iz sredine 40-ih godina prošloga stoljeća prema ženskom je sportu bio iznenađujuće sličan, a najveća razlika u stavovima ticala se utjecaja skijanja na ženski organizam.
Sportovi s naglašenom estetskom komponentom, nerijetko uz glazbenu pratnju i ritam te osjećajem za ljepotu označeni su kao idealni sportovi za žene, a ženama se preporučalo i sudjelovanje u plivanju, kao i u nekim momčadskim sportovima poput hazene, košarke i rukometa.
Dugotrajnija intenzivna fizička aktivnost nije se preporučala ženama iz zdravstvenih i estetskih razloga, smatralo se da trčanje na duže udaljenosti kod žena ostavlja ružnu, neženstvenu, sliku.
Tijekom 40-ih godina postojala je i bojazan od “muškaračkih tipova žena“, odnosno do prekomjernog razvoja ženske muskulature, čime bi tijelo žene više nalikovalo onom muškarca. Treba naglasiti i da je takav oblik tijela je u natjecateljskom sportu bio poželjan, jer su takve žene u pravilu bile uspješnije u sportu.
LITERATURA:
„Da li se žena smije baviti športom“, 13. siječnja 1945., 8.
„Žena i šport sa zdravstvenog stajališta“, 25.prosinca 1944., 10.
Kesić, Branko. „Kakav sport da provodi žena?“, Narodni sport, 18. veljače 1946., 4.
Škutelj, Artur. „ Žena i skijanje“, Hrvatski šport, 1. prosinca 1944., 4.